Hrvatsko će jedrenje na Olimpijskim igrama u Parizu imati vrlo jaku reprezentaciju. Nastup na regatnom polju u Marseilleu osigurala je u veljači i Elena Vorobjeva. Jedriličarki JK Split Pariz će biti treći nastup na Olimpijskim igrama, nakon što je u Londonu 2012. nastupila za Rusiju, a u Tokiju 2021. za Hrvatsku. Regatno polje u Marseilleu bit će jako zahtjevno, posebno za klasu ILCA 6 u kojoj jedri Vorobjeva...
Poznato polje u Marseilleu
– Specifična je po tome što je "one design" – brod je jednostavan, bez mogućnosti da se na njemu nešto individualno prilagodi. Skoro sve ovisi o iskustvu i osjećaju jedriličara. Koliko ćeš potencijala iskoristiti, takvu ćeš brzinu i rezultat postići. To je i najjeftinija jedrilica u olimpijskom programu, s najvećom ženskom flotom i najvećom konkurencijom. ILCA 6 – nekada laser radial – bilježi svoj već peti olimpijski ciklus, a to je 20 godina vrhunskih ulaganja minimalno 50 nacionalnih jedriličarskih saveza iz cijelog svijeta u razvoj ove klase. Zbog toga nema velikih razlika u kvaliteti i svatko iz top 15 jedriličarki može pobijediti na regati, a svatko iz top 25 može biti na postolju. Zlatna skupina, a to je 50 do 65 brodova, nakon jedan sat jedrenja – što je vremenski duljina jednog plova – ulazi u cilj u razmaku od jedne minute – pojasnila je Elena.
Olimpijsko regatno polje u Marseilleu našoj jedriličarki nije nepoznato.
– Samo polje mi je poznato, bila sam tamo već na test eventu prošle godine, a odradila sam i nekoliko treninga. Općenito govoreći, ondje je dosta nestabilan vjetar, a ima i kurenta, morskih struja koje utječu na naše jedrenje i odluke koje moramo donositi. Vjetrovi mogu biti i lagani i jaki, različitog smjera. Najčešći su njihov maestral i jugoistočnjak, s varijacijama. Ono što je sigurno, bit će velika vrućina na kopnu u to vrijeme.
Eleni je glavna baza za trening Split. Uvjeti za trening u Splitu ne bi bili loši da naša jedriličarka tamo ima prave partnere za trening.
– Split je dobro mjesto za trening u proljeće i ljeto. Zimi je hladno i može se jedriti samo po jugu, a ujesen obično nema vjetra. No, moj je veliki problem to što većinu vremena treniram sama ili s juniorima koji se jedrenju još ne posvećuju dovoljno ozbiljno. Oni mogu nešto naučiti od mene, ali ja u to vrijeme stagniram.
Jedan dan u životu vrhunske jedriličarke lako je opisati u nekoliko rečenica.
– Svako planiranje mog dana počinje provjerom prognoze vjetra. Prvo se treba odlučiti za trening na moru, a poslije prilagoditi trening u teretani ili odraditi trening na biciklu. Osim toga, moram se držati rasporeda prehrane i to je to. Kad imam more i kondicijski trening u istom danu, nemam više vremena ni za što drugo. Navečer je masaža, ako stignem. I tako iz dana u dan, nema tu romantike...
Statusom jedrenja u Hrvatskoj naša olimpijka nije zadovoljna.
– Iako je Hrvatska pomorska zemlja, s jednom od najrazvijenijih obala, prepuna otoka i otočića koji su kao biseri pobacani po modrom moru, iako nam nautički turizam čini velik udio u turističkoj ponudi, status jedrenja općenito je loš. Dolazimo do apsurda da smo mnogo priznatiji u svijetu, nego kod kuće. Stranci su prepoznali uspjehe hrvatskih jedriličara te smo kao nacija velesila jedrenja, što dokazujemo svake godine na velikim natjecanjima. Bez podrške Hrvatskog jedriličarskog saveza i Hrvatskog olimpijskog odbora te velikog truda i rada u klubovima koji se temelji na volonterskom radu, jedrenje bi u Hrvatskoj vjerojatno zamrlo. Sponzori nisu previše zainteresirani za jedrenje kao sport, čak ni oni sponzori kojima jedriličarski klubovi izravno školuju buduće djelatnike.
Oprema košta 12.000 eura
Sukladno navedenome, ni prihodi jedriličara u Hrvatskoj nisu veliki.
– Jedrenje je amaterski sport. Osim stipendija koje se ostvaruju sukladno rezultatima i ostvarenoj kategorizaciji sportaša, nemamo drugih primitaka.
Paradoksalno je to da je pritom riječ o vrlo skupom sportu s puno opreme.
– Svaki je sport na visokoj razini skup. Jedrenje je specifično jer je osim same opreme, koja košta oko 12.000 eura, potrebno osigurati kombi, trailer i gumenjak kako bi se uopće stiglo do mjesta gdje se održava regata. Dodatno je opterećenje i porezni tretman koji ne priznaje odbitak PDV-a na sportsku opremu, tako da nam je sve 25 posto skuplje negoli bi trebalo biti – zaključila je Elena, koja nema nikakvih dvojbi što bi željela raditi jednog dana kada će joj jedrenje biti samo hobi...
– Smatram da bi najviše koristi od mene bilo na poziciji trenera.
