„Jel bi mogli malo promijeniti uvod, da ja nešto odsviram produženo pa se ti uključiš, malo sviramo zajedno i onda krene bend?“, govorio je Vlatko Stefanovski Tihomiru Popu Asanoviću za pjesmu „Ludo momče Makedonče“, doslovno na stepenicama kad su se dva Makedonca penjali na pozornicu u Petom kupeu u ponedjeljak navečer. Kad nakon toliko godina rada i kolajni koje su u međuvremenu pobrali, dvoje iskusnih veterana ovako razgovara i mijenja uvod pjesme na licu mjesta, jasno je da im volja za dobrom svirkom nije isparila. Što je Stefanovski i pokazao svirkom koja je bila „svemirski brod“ kakav se od njega i očekuje.
Moglo bi se to navesti kao dojam čitavog koncerta na kojem je sjajna ekipa glazbenika čvrsti funk-jazz isporučila zadovoljnoj publici u kojoj je i Tomo Ricov kao osvjedočeni diskofil, a bilo je puno poznatih, izbliza promatrao, plesao i odobravao viđeno. Bio je to početak drugog dijela koncerta na kojem je Pop Asanović sa izvrsnim pratećim sastavom već odsvirao sat i petnaest minuta pravog Pop-ekspresa. Ukupno više od dva i pol sata svirke sa 24 pjesme iz proteklih 60 godina rada Popa Asanovića snimala je i HTV pa će se sve moći naknadno provjeriti, ali ambijent u dvorani, „vrućina“ na pozornici, među glazbenicima i među publikom mogla se osjetiti samo na licu mjesta.
Iako su gosti bili ozbiljne stature - legendarni beogradski saksofonist Jovan Maljoković, Stefanovski, Dragi Jelić, Rambo Amadeus i Jani Moder (zbog privatnih razloga nažalost nisu stigli Josip Boček i Vedran Božić) - „težinu“ višesatne svirke ponio je prateći bend Popa Asanovića u kojem su uz njega i iskusnog basista Davora Črnigoja koji je čvrsto držao „temelje“ mlađi glazbenici; odlični bubnjar Antun Profeta, gitarist Martin Šac i pjevačica Stela Šmit. Jedna od zvijezdi večeri nedvojbeno je bio izraelski saksofonist i flautist Amir Gwirtzman koji je skoro čitav koncert svirao „non-stop“ i odsvirao ga kao superiorni solist svjetskog ranga.
Uključujući i duhačke sekciju (Ruben i Filip Horvat), petnaestak ljudi stiskalo se na pozornici i sviralo svježe kao da prije toga nisu dva dana bili zatvoreni u Petom kupeu na višesatnim probama i snimanjima intervjua za emisiju HTV-a o Popu Asanoviću. Ramba Amadeusa podsjetio sam prije koncerta da mu je baš na taj dan 1988. objavljen prvi album nakon kojeg više ništa nije bilo isto. I na njega su, kao i na Dina Dvornika koji je krenuo u isto vrijeme, utjecali Popovi solo albumi iz sedamdesetih godina, pa su u Petom kupeu svi skupa, mlađi i stariji, pokazali da neki utjecaji, prijateljstva i suradnje ne blijede, nego se ovakvi trenuci koriste za ponovno uživanje na pozornici.
Najviše je uživao, ali se i naradio, slavljenik Tihomir Pop Asanović koji iza svojih klavijatura dirigirao čitavom feštom, svirao s guštom kao u najboljim danima, da bi mu Rambo Amadeus u svojem bloku pjesama osim gitarističkog doprinosa izrecitirao i friško napisanu duhovitu autobiografsku poemu u kojoj je ključan stih bio poveznica naslova pjesama grupe Time; „Za koji život treba da se rodim, za život u čizmama s visokom petom“. Jer, nije tajna, svi su sanjali takav život na pozornicama. Nakon Popovih klasika „Domovino moja“ i „Majko Zemljo“ na kraju su se svi okupili za kraći završni jam-session, prigodan kraj koncerta odsviran i otpjevan na „visokim petama“ majstorskog sviračkog umijeća.
VIDEO: Baby Lasagna hit je u Švedskoj!
